Umjesto mirisa cvijeća

i zelenog drvoreda,

sivilo u mome gradu.

A kada bi na jedan dan grad bio naš?

Jer mi trebamo svjetla,

mi volimo boje,

mi sanjamo miris cvijeća.

Mi ćemo prirodi pružiti ruku

kao što je i ona nama bezbroj puta

ne tražeći ništa…

samo da ju volimo.

Matea Gabrić 8.a