Osnovna škola "Vladimir Nazor" Slavonski Brod
|
PRIJEPODNE |
|
|
1. |
8:00 – 8:45 |
|
2. |
8:50 – 9:35 |
|
3. |
9:40 – 10:25 |
|
4. |
10:40 – 11:25 |
|
5. |
11:30 – 12:15 |
|
6. |
12:20 – 13:05 |
|
7. |
13:10 – 13:55 |
|
8. |
14:00 – 14:45 |
| « Travanj 2024 » | ||||||
| Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
| 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
| 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
| 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
| 29 | 30 | 1 | 2 | 3 | 4 | 5 |
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
Vladimir Nazor rođen je 30. svibnja 1876. u Postirama na Braču. Pučku školu je završio na otoku Braču, a gimnaziju u Splitu. Studirao je prirodne znanosti, matematiku i fiziku u Grazu i Zagrebu. Diplomirao je 1902. Počeo je raditi kao suplent u splitskoj gimnaziji, potom kao profesor u Zadru te od 1903. do 1918. godine u Istri (Pazin, Kopar i Kastav), koja je presudno obilježila njegovo stvaralaštvo. Još 1919. godine postao je dopisni, a 1940. redovni član JAZU (Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti). Pisao je pjesme, prozu, kritike, eseje, feljtone i studije, prevodio i sastavljao antologije i školske udžbenike. Jedan je od najplodnijih i najpopularnijih naših međuratnih pisaca. Umro je u Zagrebu 19. lipnja 1949.
Važnije su mu knjige: Slavenske legende (Zadar, 1900.), Knjiga o kraljevima hrvatskijem (Zadar, 1904.),Veli Jože (Ljubljana, 1908.), Lirika (Zagreb, 1910.), Istarske priče (Zagreb, 1913.), Utva zlatokrila (Zagreb, 1916.), Medvjed Brundo (Zagreb, 1916.), Stoimena (Zagreb, 1916.), Priče iz djetinjstva (Zagreb, 1924.), Istarski gradovi (Zagreb, 1930.), Šarko (Zagreb, 1930.), Pastir Loda (Zagreb, 1939.), Zagrebačke novele (Zagreb, 1942.), Putopisi (Zagreb, 1942.)
Njegovim imenom je nazvana najveća državna nagrada u Republici Hrvatskoj "Nagrada Vladimir Nazor" koja se dodjeljuje za najbolja umjetnička ostvarenja na području književnosti, glazbe, filma, likovnih i primijenjenih umjetnosti, kazališne umjetnosti te arhitekture i urbanizma u Republici Hrvatskoj.
Učenici 4. razreda obrađivali su lektiru Heidi i u stvaralačkom dijelu imali su
zadatak da odaberu naslov koji im se najviše sviđa te da napišu sastav
o tome što su izabrali. U prilogu donosimo učeničke radove.
Heidi i lopovi
Hajdi je živjela u brdu te je jedan dan odlučila otići u vrt. Tamo su je napali lopovi i pokrali su je. Zvala je policiju, a oni su uspjeli pronaći lopove. Skrivali su se u jednoj napuštenoj kući. Na kraju su odvedeni u zatvor, a Heidi je bila sretna što je sve dobro završilo.
Gabriel Majić
Heidi na ljetovanju
Jednog dana Heidi i ja išle smo zajedno na more. Odlučili smo ljetovati u Umagu. Tamo nam je bilo super. Ostali smo 2 tjedna. Svaki dan bile smo na plaži od 9 do 18 sati. Stalno smo ronile, a također smo srele i moje dvije prijateljice Francisku i Karlu. Otišle smo na piće, a potom u šetnju. Heidi se divila gradu. Poslije šetnje išle smo u trgovinu da kupimo sve što nam treba. U hotel smo se vratile ranije jer smo išle na večeru i na kupanje u bazen. Franciska i Karla su isto bile u tom hotelu. Kad smo se vraćale kući stale smo u Zagrebu da malo vidimo što ima u trgovinama. Kupile smo si nešto obuće i odjeće. Moje ljetovanje je bilo super s Heidi.
Ana Lucić
S Heidi na ljetovanju
Heidi i ja putujemo u Rijeku. Sad je zaspala u avionu pa imam vremena da napišem sastav. Kad sam srela Heidi na aerodromu vidjela sam košaru srednje veličine. A, ja !? Kofer i torba! Ona je mislila: "Što će joj toliko toga" !? , a ja sam mislila kako je ona mogla staviti svoje stvari u košaru. Nakon što smo se načudile jedna drugoj podsjetila me na let. Kad smo ušle ona je cijelo vrijeme gledala kroz prozor. Kad bi skoro zaspala ona bi viknula: "Karla , gledaj ovaj oblak, izgleda kao Barbi" ili "Hej ovaj oblak je veliki kao Turk "!Ja sam naravno sve koze poznavala kao vlastiti dlan. Kad je napokon zaspala ja sam uzela svoje flomastere, markere, bojice, olovke, kemijske i sve što mi je potrebno za crtanje i bacila se na posao. Dok je Heidi spavala ja sam nacrtala 17 crteža. Onda smo stigle u Rijeku. Bile smo vrlo blizu apartmana pa smo se prošetale. I već je prošlo tjedan dana…i moramo ići! Meni je bilo dosadno. Svaki dan isto: buđenje, oblačenje, doručak, plaža, ručak, spavanje, plaža, pidžama i krevet. A do sljedećeg ljetovanja biti će bolje.
Karla Matošević
Nova učenica u razredu
Jučer je došla nova učenica u razred po imenu Heidi. Ona je živjela blizu mene pa smo vodile koze u šetnju. Heidi je svima bila smiješna i razigrana. Bilo je super što je netko došao u naš razred jer nas je bilo šestero. Heidi je bila pametno dijete, imala je sve petice ni jednu četvorku. Svi su se htjeli družiti s njom iako je bila najmlađa. Ona je bila najveselije dijete u školi. Nikad nije bila dosadna. Nakon škole napisala je zadaću i išle smo se igrati. Po zimi bi se igrale od rano ujutro na snijegu. Pravile smo snješka, grudale se, sanjkale, skijale itd. Svaki provedeni dan s Heidi bio mi je super. Zabavljale smo se kao nikad u životu.
Ana Lucić
(Učenici 4.a PŠ Ruščica)
Povratak |
Ispiši članak |
Pošalji prijatelju
]
